Procjenjuje se da je u EU oko 2,1 milijun radnika potencijalno izloženo hidrazinu. Primarni putevi potencijalne izloženosti ljudi hidrazinu su udisanje, gutanje i kontakt s kožom. Hidrazin je klasificiran kao karcinogen kategorije 1B prema CLP uredbi, što znači da tvar može uzrokovati rak kod ljudi. Može povećati rizik od raka pluća, debelog crijeva, nosa i jetre.

Gdje se javljaju rizici

Hidrazin se koristi u proizvodnji lijekova, agrokemikalija, kao kemijsko sredstvo za pjenjenje, u bojama, tintama i organskim bojilima, poliuretanskim premazima i ljepilima. Osim toga, hidrazin ima nekoliko izravnih primjena kao hvatač kisika, inhibitor korozije, redukcijsko sredstvo i pogonsko gorivo. Izloženost se pretežno javlja na radnom mjestu i dokumentirana je u industriji papira, proizvodnji guma, vojnoj i zrakoplovnoj industriji gdje se hidrazin proizvodi ili se njime rukuje, na primjer kao raketno gorivo i u punjenju borbenih zrakoplova.

Više o supstanci

Hidrazin je bezbojna uljna tekućina na sobnoj temperaturi s prodornim mirisom sličnim amonijaku. Njegova tekućina i para su zapaljivi. Miješa se s metilnim, etilnim, propilnim i butilnim alkoholima, slabo se miješa s ugljikovodicima i halogeniranim ugljikovodicima, a netopljiv je u kloroformu i eteru. Primarno se koristi kao kemijski međuprodukt za proizvodnju poljoprivrednih kemikalija (npr. pesticida) i kemijskih sredstava za puhanje, polimernih aditiva, polimera, boja i aktivnih farmaceutskih sastojaka. Primjena je poznata kao inhibitor korozije, kao fluks za lemljenje, kao kemikalija za obradu vode te kao raketno i satelitsko gorivo.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

Poznato je da je hidrazin toksičan u slučaju kontakta s kožom, udisanjem i gutanjem. Simptomi akutne (kratkotrajne) izloženosti visokim razinama hidrazina mogu uključivati ​​iritaciju očiju, nosa i grla, vrtoglavicu, glavobolju, mučninu, plućni edem, napadaje i komu kod ljudi. Akutna izloženost također može oštetiti jetru, bubrege i središnji živčani sustav kod ljudi. Tekućina je korozivna za kožu i oči te može izazvati dermatitis u slučaju kontakta s kožom.

Dugotrajna izloženost može uzrokovati rak pluća, debelog crijeva, nosa i jetre.

Što možete učiniti

Zamjena je moguća za određene upotrebe, npr. kao zaštita od korozije i sredstvo za vezanje kisika u sustavima vruće vode/pare ili kao fluksovi. Na tržištu su dostupne različite formulacije kao zamjena. Najbolje mjere kontrole uključuju zatvorene procese. Sustavi pumpanja specifičnih doza mogu pomoći u izbjegavanju izravne izloženosti. Nadalje, lokalno ispuhivanje i opća ventilacija uobičajene su mjere. Nakon što su ova tehnička rješenja iscrpljena, sljedeće radne prakse koje treba uvesti su pružanje informacija o opasnostima i obuka zaposlenika, osiguravanje fontana za ispiranje očiju i tuševa za hitne slučajeve, pranje dijelova tijela na kraju radne smjene i zabrana jedenja, pušenja ili pića u prostorima za rukovanje kemikalijama. Kontinuirano provodite odgovarajuća mjerenja izloženosti kako biste znali kada treba poduzeti mjere. Istražite prijavljuju li radnici rane simptome. Radnici moraju biti svjesni učinaka izloženosti.

Osobna zaštitna oprema trebala bi se sastojati od maske, naočala, nepropusnih rukavica i odjeće. Osobna zaštitna oprema (OZO) trebala bi se koristiti samo kao krajnja mjera, nakon uvođenja mogućih inženjerskih rješenja. Izviješteno je da su dobra praksa i korištenje odgovarajuće OZO uobičajene mjere u poljoprivrednoj industriji.

Izvori: BAuA, CLP, ECHA, IARC, KOM, SCOEL, US EPA