Biomonitoring na radnom mjestu (biološki monitoring) alat je za procjenu izloženosti kemikalijama na radu. Novi vodič EU-OSHA-e ima za cilj pomoći stručnjacima za medicinu rada i menadžerima u uspostavljanju i upravljanju programima biomonitoringa na radnom mjestu za izloženost kemikalijama te korištenju rezultata za poboljšanje prevencije.
Vodič utvrđuje zajednička načela te objašnjava ulogu i korištenje smjernica za biološki monitoring i bioloških graničnih vrijednosti. Vodič obuhvaća korištenje biomonitoringa izloženosti kemikalijama na radnom mjestu u svrhu procjene izloženosti i zdravstvenog nadzora, uključujući i slučajeve nesreća i izlijevanja kemikalija.
Etička pitanja
Budući da biomonitoring uključuje mjerenja na biološkim uzorcima prikupljenim od pojedinaca, bitno je da se zaštite prava pojedinca koji daje uzorak. Vodič objašnjava kako uspostaviti učinkovit program biomonitoringa u kontekstu radnog mjesta, a istovremeno štititi prava pojedinačnih sudionika. Nadalje, istražuje etička pitanja zaštite privatnosti i prava radnika te pruža informacije radnicima o tome što mogu očekivati od takvog praćenja.
Biološki monitoring
Postoje različite vrste postupaka zdravstvenog nadzora koji se koriste za procjenu izloženosti opasnim kemikalijama, uključujući pitanja za intervju i liječnički pregled. Vodič nudi radnicima informacije o tome što bi biomonitoring na radnom mjestu mogao uključivati i pokriva ključne aspekte kao što su koristi, ograničenja, tumačenje rezultata, pravo na informiranje, etička pitanja i pristanak.
O biološkom praćenjuPraćenje biološke izloženosti, obično nazivano biomonitoringom, jest mjerenje tvari ili njezinih metabolita (produkata razgradnje) u biološkom uzorku dobivenom od pojedinca. Najčešće vrste uzoraka su serum, krv i urin, ali korišteno je i nekoliko drugih, uglavnom u istraživanjima, uključujući slinu, kosu, znoj i izdahnuti dah. Vrstu uzorka prvenstveno određuje tvar koja se prati, ali tamo gdje postoji više opcija, njihovo prikupljanje će predstavljati različite razine invazivnosti i može odražavati različite vremenske okvire izloženosti. Često biomonitoring kvantificira tvar od interesa u uzorku, ali ponekad je prikladnije mjeriti produkt biotransformacije (metabolit ili produkt reakcije s DNA ili proteinom, tzv. produkt adicije ili adukt). Idealno bi bilo da dobar biomarker odražava unutarnju dozu, bude dovoljno osjetljiv da otkrije relevantne razine izloženosti i bude specifičan za pojedinačnu tvar (ili skupinu blisko povezanih tvari). Praćenje bioloških učinaka je mjerenje i procjena ranih bioloških učinaka uzrokovanih apsorpcijom kemikalija prije nego što dođe do oštećenja zdravlja kod izloženih radnika. Obično uključuje mjerenje biokemijskih odgovora – na primjer, mjerenje aktivnosti kolinesteraze u plazmi i eritrocitima kod radnika izloženih organofosfornim pesticidima; ili mjerenje povećanja proteina u urinu nakon izloženosti kadmiju. Ovi odgovori mogu imati potencijalne zdravstvene implikacije za pojedinca i mogu nastati zbog izloženosti koja nije povezana s radom. Stoga bi praćenje bioloških učinaka u profesionalnom kontekstu uvijek trebalo provoditi pod nadzorom liječnika medicine rada. Biomarkeri učinaka uglavnom se koriste u istraživanjima ili kliničkim procjenama. |
