Prema najnovijim procjenama, 27 600 radnika u EU potencijalno je izloženo 1,3-butadienu (1,3-BD). Podaci iz razdoblja 1990.-1993. pokazali su da je otprilike 31 600 radnika bilo izloženo. Izloženost se događa uglavnom udisanjem. 1,3-BD ima usklađenu klasifikaciju kao karcinogena kategorija 1A (tvari za koje se zna da imaju karcinogeni potencijal za ljude, uglavnom na temelju dokaza kod ljudi) prema Uredbi CLP. Glavni karcinogeni učinci su leukemija i limfom.

Gdje se javljaju rizici

1,3-Butadien se prvenstveno koristi u proizvodnji sintetičkih guma (uključujući stiren-butadienski kaučuk), termoplastičnih smola, lateksa i kao kemijski međuprodukt (u proizvodnji neoprena za automobilsku i industrijsku gumenu robu, u proizvodnji metilmetakrilat-butadien-stirenskog polimera, koji se koristi kao ojačanje PVC-a, te u proizvodnji adiponitrila (prekursora najlona)).

Glavna profesionalna izloženost javlja se u pogonima za proizvodnju monomera 1,3-BD i u pogonima za proizvodnju gume/polimera na bazi stirena-1,3-BD. Profesije s visokim rizikom od izloženosti uključuju procesne tehničare na istovaru, u skladištu spremnika te u područjima pročišćavanja, polimerizacije i reakcija, laboratorijske tehničare i tehničare održavanja.

Nadalje, radnici mogu biti izloženi 1,3-BD-u iz tokova naftnih rafinerijskih proizvoda ili dima koji nastaje tijekom elektrokirurgije.

Više o supstanci

1,3-BD je bezbojni plin koji se proizvodi parnim krekiranjem parafinskih ugljikovodika. Emisije 1,3-BD u okoliš također potječu iz izvora kao što su ispušni plinovi automobila, dim cigareta, dim od loženja drva te izgaranje gume i plastike. Nije poznato da li se 1,3-BD široko pojavljuje kao prirodni proizvod.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

Najveći potencijal za profesionalnu izloženost 1,3-BD je putem udisanja. Očekuje se da će izloženost gutanjem hrane i vode za piće biti vrlo niska, ako se poduzmu odgovarajuće osnovne higijenske mjere. Akutna izloženost 1,3-BD može uzrokovati pospanost ili vrtoglavicu. Kronična izloženost 1,3-BD povezana je s povećanim rizikom od hematolimfopoetskog raka (tj. leukemije i/ili limfoma).

Što možete učiniti

Zamjenu treba razmotriti u primjenama gdje je to izvedivo. Ako alternative nisu dostupne ili se 1,3-BD može pojaviti kao nusprodukt, redovito provodite procjene izloženosti kako biste znali kada treba poduzeti mjere.

Postoji nekoliko načina za smanjenje izloženosti 1,3-BD. Poželjni pristup je korištenje inženjerskih kontrola kao što su lokalna ispušna ventilacija i modifikacija procesa. Ako ove mjere nisu dovoljne, mogu se provesti druge mjere, uključujući zahtjev za respiratornu zaštitu tamo gdje ventilacija nije izvediva, zahtjev da se radnici tuširaju i presvuku u uličnu odjeću prije napuštanja pogona te izdavanje radnicima zaštitnih naočala i štitnika od prskanja prema potrebi.

Osim toga, važno je obučiti radnike o rizicima, sigurnim radnim praksama i učinkovitim higijenskim mjerama. Osobna zaštitna oprema (OZO) treba se koristiti samo kao krajnja mjera, nakon uvođenja svih mogućih tehničkih i organizacijskih rješenja.

Reference: RAC, IARC, ATSDR, NFA, OSHA, COM