Procjenjuje se da je u EU do 30 000 radnika izloženo 1,4-dioksanu. Tipična radna mjesta gdje se koristi 1,4-dioksan su u industriji gume i kemijskoj industriji. Može se pojaviti i kao nusproizvod u kozmetičkoj industriji. Radnici su uglavnom izloženi putem kontaminacije zrakom i kontaktom s kožom, iako je moguća i oralna izloženost. 1,4-dioksan je klasificiran kao kancerogen kategorije 1B prema CLP zakonodavstvu (Carc. 1B) i sumnja se da doprinosi karcinomima nosa, kao i tumorima jetre i bubrega. Osim toga, 1,4-dioksan uzrokuje jaku iritaciju oka i može uzrokovati iritaciju dišnog sustava; ponovljeno izlaganje koži može uzrokovati suhoću ili pucanje.

Gdje se javlja rizik

Profesionalna izloženost javlja se tijekom proizvodnje, prerade i upotrebe 1,4-dioksana, putem inhalacije ili dermalne izloženosti. 1,4-dioksan se često koristi kao otapalo u laboratorijima (npr. mobilna faza u kromatografiji) i na industrijskim lokacijama u procesima polimerizacije. Aktivnosti čišćenja i održavanja također su važne za razmatranje u vezi s izloženošću.

Više o supstanci

1,4-dioksan je bistra, bezbojna tekućina koja se lako miješa s drugim otapalima. Zbog svoje inertnosti uglavnom se koristi kao samo otapalo. Lako je zapaljiv i može stvarati eksplozivne perokside. 1,4-dioksan je antropogena kemikalija koja se prirodno ne javlja u okolišu. Poznati je nusprodukt industrijskih procesa etoksilacije i stoga može predstavljati onečišćujuću tvar u kozmetici i proizvodima za osobnu njegu, gdje je njegova koncentracija strogo regulirana. 1,4-dioksan je također pronađen kao ostatak u proizvodima od plastike i gume (npr. rukavice, čizme, odjeća, gumene ručke, ručica mjenjača, volani).

1,4-dioksan je stabilan u vodi i ne razgrađuje se. Spojevi u zraku mogu brzo razgraditi 1,4-dioksan u različite spojeve. Postoji kontaminacija okoliša (podzemne vode) povezana s odlaganjem kemijskih otapala koja sadrže 1,4-dioksan i s odlaganjem samog 1,4-dioksana.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

1,4-dioksan se brzo i gotovo u potpunosti apsorbira nakon udisanja i oralnog izlaganja. Apsorpcija putem kože također je važna. Nakon udisanja 1,4-dioksana mogu se javiti bolovi u gornjem dijelu trbuha i povraćanje, kao i iritacija očiju i dišnih putova. Ostali simptomi trovanja 1,4-dioksanom uključuju oštećenje jetre i bubrega, konvulzije i komu. U tom kontekstu treba uzeti u obzir istovremenu dermalnu apsorpciju tvari. Osim toga, ponovljeno izlaganje 1,4-dioksanu na koži može dovesti do oštećenja kože. Osim toga, u studijama na životinjama uočeni su učinci na jetru i bubrege, kao i na središnji živčani sustav poput teturavog hoda, narkoze, paralize i kome. Treba napomenuti da su glavni ciljni organi dišni sustav, jetra i bubrezi nakon dugotrajnog izlaganja.

Što možete učiniti

Zamjenu treba razmotriti u primjenama gdje je to izvedivo. Ako alternative nisu dostupne ili se 1,4-dioksan može pojaviti kao nusprodukt, periodički provodite odgovarajuća mjerenja izloženosti kako biste znali kada i gdje treba poduzeti mjere. Kako bi se izbjegli štetni učinci na zdravlje, stoga je od najveće važnosti smanjiti izloženost ispod granične vrijednosti utemeljene na zdravlju. U industrijskim procesima, primjeri tehničkih kontrolnih mjera su zatvoreni sustavi, opća ispušna i lokalna ispušna ventilacija. Čak i pri radu sa zatvorenim sustavima, izloženost se može dogoditi, npr. tijekom zadataka uzorkovanja. Mjerenja i kontrolne mjere su tamo relevantne. Druge preporučene radne prakse uključuju pružanje informacija o opasnostima i obuku zaposlenicima te opće standarde higijene rada za područja rukovanja kemikalijama. Radnici na održavanju i čišćenju također bi trebali biti obučeni. Istražite prijavljuju li radnici rane simptome. Preporučuje se uključivanje liječnika medicine rada. Imajte na umu da se za 1,4-dioksan procjena izloženosti može podržati biomonitoringom, ako je primjenjivo prema nacionalnom zakonodavstvu. Radnici moraju biti svjesni učinaka izloženosti. Osobna zaštitna oprema treba se koristiti samo kao krajnja mjera, nakon uvođenja mogućih inženjerskih rješenja.

Izvori: BAuA, CLP, njemačka MAK-komisija, RAC