Činjenice o Silicijeva karbidna vlakna

Nema procjena trenutnog broja radnika izloženih silicijevim karbidnim vlaknima u EU. Međutim, poznato je da se izloženost javlja uglavnom u industrijama koje se bave proizvodnjom i preradom silicijevog karbida te korištenjem materijala koji sadrže silicijev karbid.

Izloženost povezana s radom uglavnom se javlja udisanjem vlakana u zraku nastalih tijekom industrijskih procesa poput rada peći, drobljenja, mljevenja ili strojne obrade. Ta su vlakna vrlo mala i mogu ostati suspendirana u zraku, što ih čini lakim za udisanje.

Silicijeva karbidna vlakna klasificirana su prema CLP uredbi kao karcinogena kategorija 1B (mogu uzrokovati rak kod ljudi udisanjem). Karcinogeni potencijal uglavnom je povezan s oblikom, veličinom i perzistencijom vlakana u plućima.

Izloženost silicijevim karbidnim vlaknima može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Glavna vrsta raka koja se opaža kod radnika je rak pluća, a postoji i zabrinutost zbog mezotelioma.

Gdje se javljaju rizici

Profesionalna izloženost vlaknima silicij-karbida javlja se uglavnom u sektorima gdje se silicij-karbid proizvodi ili koristi, uključujući proizvodnju nemetalnih minerala, vatrostalnih proizvoda, tehničkih keramičkih proizvoda, obradu metala, proizvodnju strojeva i transportne opreme.

Zanimanja s najvećim rizikom od izloženosti uključuju operatere peći, drobljenja, mljevenja ili procesnih strojeva, proizvodne radnike, osoblje za održavanje, strojare, brusioce i polirače metala te radnike koji rukuju kompozitnim materijalima. Ti radnici mogu biti izloženi riziku od istovremene izloženosti drugim karcinogenima, kao što su kristalni silicijev dioksid , PAH-ovi , ispušni plinovi dizelskih motora , metali poput šesterovalentnog kroma ili nikla , azbest ili isparenja od zavarivanja . Radnici mogu biti izloženi tijekom nekoliko faza proizvodnje i rukovanja. Poslovi s velikom količinom prašine također mogu kontaminirati odjeću i dovesti do neizravne izloženosti.

Izloženost silicijevim karbidnim vlaknima vjerojatno se javlja i u proizvodnji motornih vozila i u građevinskom sektoru (npr. operateri abrazivnog pjeskarenja).

Više o supstanci

Silicij-karbidna vlakna su čvrsta anorganska vlakna sastavljena od silicija i ugljika. Iznimno su tvrda, kemijski stabilna i netopljiva u vodi te se tijekom rukovanja i obrade mogu prenijeti u zrak kao prašina i vlakna.

Mogu se pojaviti nenamjerno tijekom proizvodnje ili se namjerno proizvesti kao brkovi za specijaliziranu upotrebu.

Veličina i oblik vlakana ključni su za zdravstveni rizik. Silicijeva karbidna vlakna obično imaju promjer manji od 3 mikrometra i duljinu veću od 5 mikrometara. Zbog svoje male veličine, slično azbestnim vlaknima, mogu dosegnuti najdublje dijelove pluća kada se udahnu i tamo mogu ostati dulje vrijeme te se ne uklanjaju lako iz tijela.

Silicijeva karbidna vlakna se uglavnom koriste u visokoučinkovitim kompozitnim materijalima gdje je potrebna visoka čvrstoća, mala težina i otpornost na ekstremne temperature, kao što su zrakoplovni motori, svemirske letjelice, obrambene primjene, industrijska oprema za visoke temperature i drugi napredni inženjerski sektori.

Zdravstveni rizici koji se mogu pojaviti

Glavni put izloženosti silicijevim karbidnim vlaknima je udisanje.

Kratkotrajna izloženost može uzrokovati iritaciju i upalu dišnog sustava.

Dugotrajna izloženost može uzrokovati rak pluća i moguće mezoteliom. Ostali ozbiljni nekancerogeni učinci uključuju pneumokoniozu i kroničnu bolest pluća, koje mogu smanjiti funkciju pluća i uzrokovati poteškoće s disanjem. Sve ove bolesti često imaju duga razdoblja latencije, obično nekoliko desetljeća između izloženosti i početka bolesti.

Što možete učiniti

Zamjenu treba razmotriti gdje god je to moguće zamjenom silicij-karbidnih vlakana sigurnijim alternativama ili postupcima. Za neke primjene (npr. komponente toplinske zaštite, toplinski štitovi ili kanali za vruće plinove) kao zamjene predložena su oksidno-keramička vlakna ili kontinuirana ugljična vlakna.

Zbog svojstava silicij-karbidnih vlakana, glavni fokus upravljanja rizikom trebao bi biti na kontroli oslobađanja vlakana u zrak i sprječavanju udisanja, a ne na kontroli para ili tekućina. Učinkovita ventilacija (općenita ili lokalna ventilacija), suzbijanje prašine i zadržavanje stoga su bitne mjere na radnim mjestima gdje se rukuje silicij-karbidnim vlaknima. Organizacijske mjere trebale bi uključivati ​​obuku radnika, ograničavanje vremena izloženosti, redovito čišćenje i praćenje izloženosti.

Radnici bi se trebali pridržavati dobrih higijenskih praksi i koristiti osobnu zaštitnu opremu (poput respiratora) kao krajnje sredstvo kada je to potrebno i nakon uvođenja mogućih inženjerskih i organizacijskih rješenja. Međutim, u nekim slučajevima, zaštita dišnih puteva radnika od udisanja vlakana silicij-karbida je neophodna, kao što je slučaj s intervencijama u pećima ili procesima ili pri obradi/brušenju kompozitnih materijala koji stvaraju prašinu koja sadrži respirabilna vlakna. Poslodavci moraju osigurati da disanje nije dodatno fizički zahtjevno (npr. koristiti respiratore s pogonom na pročišćavanje zraka). Preporučuje se ili je obvezno, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili praksom, da se na svakoj osobi provede test pristajanja kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita. Respiratore je potrebno redovito čistiti/zamjenjivati.

Reference: ECHA, IARC, RAC