Procjenjuje se da je oko 5 milijuna radnika u Europskoj uniji izloženo kristalnoj prašini silicija. Mineralna prašina predstavlja najveći rizik od bolesti pluća uzrokovanih okolišem u rudarstvu, građevinarstvu i nekim drugim industrijama.

Respirabilni kristalni silicijev dioksid (RCS) klasificiran je od strane IARC-a kao karcinogen 1. skupine, što znači da se smatra definitivnim uzročnikom raka kod ljudi. RCS može uzrokovati teške respiratorne bolesti, pa čak i rak pluća uz produljenu izloženost, a rizik nastaje udisanjem prašine.

Gdje se javljaju rizici

Izloženost silicijevoj prašini javlja se uglavnom u površinskom i podzemnom rudarstvu te u građevinarstvu (niskogradnji i podzemnom inženjerstvu). U području podzemnog inženjerstva posebno vrijedi spomenuti područja zemljanih radova, gradnje stijena i tunela. Osim toga, grane u kojima se kristalni silicijev dioksid koristi kao sirovina uključuju cementnu industriju, kemijsku, keramičku i staklarsku industriju (pijesak za taljenje stakla), ljevaonicu (ljevaonički pijesak) te industriju gume, plastike i boja (punilo). Velike emisije prašine koje mogu sadržavati respirabilni kristalni silicijev dioksid moguće su i u poljoprivredi ili hortikulturi. U većini slučajeva radnici su zaposleni u mikropoduzećima s najviše devet zaposlenika.

Silicijeva prašina uglavnom nastaje tijekom vađenja i obrade sirovina koje sadrže minerale koji sadrže silicijev dioksid. Osim toga, silicijeva prašina nastaje (uglavnom mehaniziranim, brzim) operacijama obrade kao što su rezanje, piljenje, bušenje, mljevenje i drobljenje stijena, betona, asfalta, morta, cigle i keramičkih proizvoda. Ostale aktivnosti uključuju rukovanje, miješanje ili lopatanje suhih materijala koji sadrže kristalni silicijev dioksid, a procesi poput čišćenja pijeskom ili staklom komprimiranim zrakom mogu dovesti do oslobađanja silicijeve prašine.

Prašina koja se već slegnula može se ponovno podići u zrak kada je podignu vozila ili vjetar, što može izložiti i ljude koji stoje na gradilištu.

Više o supstanci

Kristalni silicijev dioksid ili silicijev dioksid drugi je najčešći mineral u Zemljinoj kori. Javlja se u različitim količinama u većini stijena i čini većinu svjetskih naslaga pijeska. U manjim količinama nalazi se i u glini. Proizvodi u kojima je silicijev dioksid vezan nisu opasni. Međutim, tijekom vađenja i obrade, tj. pjeskarenja, rezanja, usitnjavanja, bušenja, brušenja itd. proizvoda koji sadrže silicijev dioksid, mogu se proizvesti male čestice koje mogu ući u pluća i ugroziti ih („respirabilni kristalni silicijev dioksid“).

Opasnosti koje se mogu pojaviti

Glavni zdravstveni učinak udisanja kristalne prašine silicija je razvoj silikoze. Silikoza je trajno ožiljavanje pluća zbog udisanja prašine silicija. Pri fizičkom naporu javljaju se poteškoće s disanjem koje se ponekad razvijaju u kratkoću daha u mirovanju. Neki ljudi također imaju kašalj sa ili bez iskašljavanja. Rani simptomi silikoze mogu biti i sklonost razvoju respiratornih infekcija. Nije jasno kako točno respirabilni kristalni silicij uzrokuje rak pluća – najvjerojatniji uzrok je nakupljanje prašine u plućima. Njegova toksičnost otežava prirodnim obrambenim mehanizmima tijela uklanjanje prašine, pa ona ostaje u plućnom tkivu i uzrokuje stalnu upalu.

Što možete učiniti

Najbolje rješenje je spriječiti stvaranje čestica zamjenom, na primjer korištenjem proizvoda s niskom koncentracijom prašine (npr. roba u silosima umjesto robe u vrećama). Ako zamjena nije moguća, izloženost silicijskoj prašini treba spriječiti ili barem smanjiti. Sprječavanje ili smanjenje prašine možete postići korištenjem metoda rada s niskom koncentracijom prašine i strojeva koji rade s ekstrakcijom ili mokrom obradom. Redovito čistite radna područja i radne prostorije, izbjegavajte naslage prašine i, što je najvažnije, izbjegavajte ponovno dizanje prašine tijekom čišćenja (tj. nemojte suho meteti ili puhati, već koristite usisavače prašine ili usisavače). Kontinuirano pratite dolazi li do stvaranja prašine i potrebno je prilagoditi mjere upravljanja rizikom.

U slučaju aktivnosti s puno prašine, radna područja treba podijeliti na odvojene prostore u kojima se rad može obavljati uzastopno kako bi se spriječio kontakt trećih osoba s prašinom.

Osobna zaštitna oprema (zaštita dišnih puteva) treba se koristiti samo kao krajnje rješenje kada tehničke mjere nisu dovoljne za zaštitu korisnika od udisanja štetnih prašina, para ili plinova. Međutim, za neka radna mjesta ili radne zadatke respirator može biti jedino praktično rješenje.