Otprilike 10 000 do 33 000 radnika u EU izloženo je akrilonitrilu na svojim radnim mjestima. Udisanje se smatra primarnim putem izloženosti, iako radnici mogu biti izloženi i putem kontakta s kožom, a akrilonitril može lako prodrijeti u kožu.

Akrilonitril je klasificiran kao karcinogeni materijal kategorije 1B (prema CLP uredbi), što znači da se pretpostavlja da ima karcinogeni potencijal za ljude, na temelju dokaza na životinjama. Izloženost akrilonitrilu može uzrokovati rak pluća, a postoje dokazi da akrilonitril može uzrokovati rak mokraćnog mjehura.

Gdje se javljaju rizici

Primarna upotreba akrilonitrila je kao sirovina za proizvodnju akrilnih i modakrilnih tekstilnih vlakana. Druge važne upotrebe uključuju proizvodnju kemikalija, gumenih proizvoda i plastičnih proizvoda; akrilonitril i stiren se također koriste zajedno u proizvodnji stiren-akrilonitrilnih (SAN) i akrilonitril-butadien-stirenskih (ABS) smola.

Više o supstanci

Pri normalnoj temperaturi i tlaku, akrilonitril je bistra, bezbojna tekućina oštrog mirisa. Male količine akrilonitrila oslobađaju se tijekom izgaranja biljne tvari poput biomase, drva i duhana. Akrilonitril se široko koristi u zrakoplovnom, obrambenom, zrakoplovnom i automobilskom sektoru.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

Kada se udahne ili apsorbira putem kontakta s kožom, primarna meta toksičnosti je središnji živčani sustav.

Akrilonitril također može lokalno iritirati kožu, oči i dišne ​​​​putove, te izazvati senzibilizaciju kože. Dio ove toksičnosti posljedica je metabolizma akrilonitrila u cijanid.

Pri višim razinama izloženosti, akrilonitril je također povezan s drugim učincima poput slabosti udova, otežanog disanja, vrtoglavice, oslabljene prosudbe, cijanoze i mučnine, pa sve do kolapsa, nepravilnog disanja i konvulzija, ovisno o dozi i trajanju izloženosti.

Akutna inhalacijska izloženost tekućim ili parama akrilonitrila (često kao posljedica slučajnog ispuštanja) povezana je s nizom učinaka, uključujući iritaciju sluznice nosa, očiju i gornjih dišnih putova.

Što se tiče latencije između izloženosti i raka mozga povezanog s akrilonitrilom, latencija iznosi 30 godina.

Što možete učiniti

Na radnom mjestu, najučinkovitiji način sprječavanja izloženosti je zamjena akrilonitrila, na primjer u proizvodnji ABS-a može se zamijeniti metakrilonitrilom (2-metil-2-propen-nitrilom). Tamo gdje zamjena akrilonitrila nije moguća i upotreba akrilonitrila se ne može izbjeći, moraju se poduzeti mjere za smanjenje izloženosti.

Najučinkovitiji način izbjegavanja izloženosti akrilonitrilu je razvoj i korištenje zatvorenih sustava. Tamo gdje to nije moguće, treba provesti tehničke mjere poput učinkovite lokalne ispušne ventilacije, dopunjene dobrom ventilacijom radnog mjesta, kao i provjerom njihove učinkovitosti kako bi se osiguralo da se izloženost svede na najmanju moguću mjeru koliko je tehnički moguće.

Redovito provodite procjene izloženosti kako biste provjerili jesu li vaše zaštitne mjere učinkovite ili je potrebno poduzeti daljnje mjere. Radnici moraju biti svjesni učinaka izloženosti i trebaju se redovito obučavati o kontrolnim mjerama potrebnim za siguran rad s akrilonitrilom kako bi se spriječila izloženost. Preporučuje se uključivanje liječnika medicine rada.

Osigurajte da radnici imaju odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu, poput zaštitne odjeće i rukavica, ako je potrebno. Osobna zaštitna oprema ne smije se koristiti kao jedina preventivna mjera. Što više gore navedenih tehničkih i organizacijskih mjera mora biti prethodno provedeno. Pobrinite se da se koristi odgovarajuća osobna zaštitna oprema, poput zaštite za oči i lice, rukavica, zaštitne odjeće i zaštite za disanje. Osim toga, pri odabiru opreme mora se uzeti u obzir anatomija radnika koji će je koristiti, a u slučaju respiratorne zaštitne opreme koja se temelji na prilagodbi licu, toplo se preporučuje da se na svakoj osobi provede test pristajanja. Osim toga, sve radnike treba uputiti da temeljno operu ruke prije pauze ili ulaska u drugi prostor te da se operu i presvuku na kraju svake smjene.

Osobna zaštitna oprema treba se koristiti samo kao krajnje rješenje i razmatrati samo privremeno, nakon što su iscrpljena sva moguća tehnička rješenja. Radnici bi trebali dobiti potrebnu obuku i informacije za pravilnu upotrebu i održavanje osobne zaštitne opreme.

Literatura:, CLP, IARC, Procjena utjecaja, RAC