Samo u industriji gume u EU zaposleno je više od 350 000 radnika; dodatno se procjenjuje da je oko 260 000 radnika izloženo tekućinama za obradu metala i inhibitorima korozije. N-nitrozamini se obično ne proizvode namjerno, već se obično formiraju iz sekundarnih amina i nitrozirajućih agensa pod određenim reakcijskim uvjetima. Tipična radna mjesta na kojima se mogu pojaviti N-nitrozamini su u industriji gume, kože, obrade metala i kemijskoj industriji. Udisanje i dermalna izloženost glavni su putevi izloženosti nitrozaminima. Mnogi N-nitrozamini klasificirani su prema CLP-u kao karcinogeni kategorije 1A, 1B ili 2. Epidemiološki podaci pokazuju da izloženost nitrozaminima, kako u radnim okruženjima tako i u općoj populaciji, može biti povezana s rizikom od raka različitih vrsta.

Gdje se javljaju rizici

Izloženost N-nitrozaminima može se pojaviti u industriji gume tijekom zadataka poput vaganja, miješanja, obrade poluproizvoda, vulkanizacije i naknadne obrade. Gumeni proizvodi također mogu biti potencijalni izvori nitrozamina. Prijavljeno je da se izloženost javlja u industriji obrade metala ako tekućine za obradu metala sadrže visoke razine nitrata/nitrita. Tipični zadaci su održavanje i servisiranje strojeva, ručno rukovanje alatnim strojevima uz blisku prisutnost operatera i vjerojatnost prskanja, prskanja ili isparavanja tekućina i smjesa za obradu metala tijekom rada. Međutim, nije poznato primjenjuju li se ti uvjeti više u Europi. Proizvodnja i upotreba amina u kemijskoj industriji, kao i operacije dekantiranja i punjenja amina i njihova upotreba u daljnjim kemijskim procesima, npr. premazi procesom koagulacije, proizvodnja poliakrilonitrilnih vlakana, radna su mjesta na kojima se mogu pojaviti N-nitrozamini. U prošlosti su se dodatno pogođena radna mjesta mogla naći i u industriji kože, elektroničkoj industriji i ljevaonicama.

Više o supstanci

N-nitrozamini se ne proizvode niti koriste. N-nitrozamini se obično stvaraju iz sekundarnih amina u kontaktu s drugim dušikovim spojevima i nitrozirajućim agensima. Nitrozirajući agensi su dušična kiselina i njezine soli, nitriti, dušikovi oksidi iz ispušnih plinova motora ili organski nitro i nitrozo spojevi. Sekundarni amini mogu biti prisutni u kemijskim aditivima ili kao sastojci proizvoda spremnih za upotrebu. Poznati sekundarni amini s potencijalom za stvaranje N-nitrozamina su npr. dietilamin, dietanolamin, dietilpropilamin, morfolin, pirolidin. Sekundarni amini također se mogu formirati iz drugih spojeva koji sadrže dušik u relevantnim količinama, npr. hidrolizom, termičkom ili biogenom razgradnjom. Tipični sekundarni amini mogu se naći i među inhibitorima korozije, akceleratorima vulkanizacije, otapalima i rashladnim mazivima koja se miješaju s vodom ili se miješaju s vodom, poput tekućina za obradu metala.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

Izloženost N-nitrozaminima povezana je s raznim vrstama raka, npr. razvojem raka mjehura, želuca, jednjaka, prostate, gušterače i jetre, leukemije i multiplog mijeloma.

Procijenjeno je da je latentno razdoblje između izloženosti i razvoja raka 15 godina.

Što možete učiniti

U prvom redu, mjere su uklanjanje i sprječavanje rizika. Zamijenite sekundarne amine prikladnim nadomjescima za vašu specifičnu primjenu, npr. primarnim ili tercijarnim aminima i alkanolaminima. Poznato je nekoliko sekundarnih amina koji ne tvore kancerogene N-nitrozamine, npr. dicikloheksilamin. Postoje različiti alternativni kemijski sustavi dostupni za primjenu sekundarnih amina, npr. u industriji gume. Kako biste smanjili rizik od stvaranja N-nitrozamina, držite nitrozirajuća sredstva ili prekursore poput nitrita podalje, a koncentraciju sekundarnih amina niskom. Ako je potrebno, primijenite inhibitore za stvaranje N-nitrozamina, kao što su askorbinska kiselina, sulfamati, p-aminobenzojeva kiselina, alfa-tokoferol, primarni amini i primarni alkanolamini. Provjerite ili pratite maksimalnu koncentraciju sekundarnih amina, nitrozirajućih sredstava ili pH vrijednost u proizvodima. Pridržavajte se nacionalnih ograničenja upotrebe, ako postoje. Ako zamjena nije moguća, provodite redovitu procjenu izloženosti kako biste provjerili jesu li vaše zaštitne mjere učinkovite ili je potrebno poduzeti daljnje mjere. Tehničke zaštitne mjere poput zatvorenih sustava ili ispuha procesnih N-nitrozamina alternativa su ako zamjena nije primjenjiva. Radnike treba kontinuirano upoznati s učincima izloženosti. Osim toga, obučiti radnike o opasnostima, sigurnim radnim praksama i učinkovitim higijenskim mjerama. Osigurati da radnici imaju odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu, poput zaštitne odjeće i rukavica, ako je potrebno. Osobnu zaštitnu opremu treba koristiti samo kao krajnje rješenje, nakon što su predstavljena moguća tehnička rješenja.

Reference: AGS, ECHA, FIOH, DGUV, HSE, BAuA, Statista