U Europskoj uniji, otprilike 80 000 radnika potencijalno je izloženo kobaltu i kobaltovim spojevima. Primarni put izloženosti kobaltu na radu je udisanje čestica kobalta. Izloženost kobaltu povezana je s povećanim rizikom od bolesti pluća i srca. Metalni kobalt i nekoliko spojeva imaju usklađenu klasifikaciju prema CLP-u kao karcinogeni kategorija 1B, što znači da vjerojatno uzrokuju rak kod ljudi. Nadalje, alergijska reakcija kože ili alergijska astma mogu se pojaviti nakon izloženosti metalnom kobaltu ili kobaltovim spojevima. Također je opisano da kobalt i mnogi kobaltovi spojevi oštećuju plodnost nerođenog djeteta.

Gdje se javljaju rizici

Kobalt je prisutan u raznim primjenama i proizvodima, npr. kao magneti i katalizatori. U početku su se kobaltovi spojevi industrijski proizvodili kao pigmenti i boje otporni na toplinu zbog svojih jakih plavih boja. Danas se kobalt uglavnom koristi kao superlegura zbog svoje temperaturne stabilnosti i kao komponenta katodnog materijala za punjive baterije. U proizvodnji i korištenju alata za rezanje od tvrdih metala i dijamanata, kobalt se primjenjuje kao vezivni materijal. Izloženost se može dogoditi u obliku prašine i čestica tijekom zavarivanja, galvanizacije ili u površinskoj obradi poput pasivizacije. Recikliranje baterija, proizvodnja alata od tvrdih metala i alata koji sadrže kobalt, kao i rukovanje prahovima koji sadrže kobaltove spojeve, daljnji su načini izloženosti. Upotreba kobalta i njegovih spojeva je široko rasprostranjena. Relevantni sektori rada su industrija baterija, metalna industrija, kemijska industrija, rafinerija, proizvodnja pigmenata, tekstilna industrija, industrija kože, drvna i papirna industrija. Primjena se može naći u automobilskom, zrakoplovnom i obrambenom sektoru, između ostalog.

Više o supstanci

Kobalt je prirodni teški metal bez mirisa, čelično sive boje, sjajan i tvrd. Postoje različite kobaltove soli s različitom topljivošću koje su industrijski relevantne, npr. kobalt sulfat, kobalt dinitrat, kobalt karbonat ili kobalt diacetat. Osim toga, kobalt povećava otpornost na habanje, tvrdoću i mehaničku čvrstoću, npr. u alatima za rezanje. Koristi se kao vezivo u proizvodnji tvrdih metala zajedno s volframovim karbidom. Katalizatori koji sadrže kobalt potrebni su za proizvodnju čistih goriva s niskim udjelom sumpora. U zaštiti od korozije kobalt se koristi za materijale u toplim ili vrućim okruženjima, npr. u motornim prostorima, kočnicama i električnim dijelovima u kućištima.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

Najveći potencijal za profesionalnu izloženost kobaltu i kobaltovim spojevima je udisanje čestica u zraku. Također postoji rizik od dermalne ili oralne izloženosti kobaltu kontaktom ruku i usta. Izloženost visokim koncentracijama čestica kobalta u zraku iz proizvodnje tvrdih metala ili poliranja dijamanata može dovesti do akutnih respiratornih problema, pa čak i do pneumonitisa (bolest pluća uzrokovana kobaltom ili bolest pluća uzrokovana tvrdim metalom). Kobalt se može apsorbirati u krvotok ili kroz pluća ili gastrointestinalni trakt. Dugoročni učinci produljene, kontinuirane izloženosti kobaltu mogu uključivati senzibilizaciju kože i pluća, oštećenu funkciju pluća, profesionalnu astmu, plućnu fibrozu, zatajenje srca i rak pluća.

Što možete učiniti

Najučinkovitiji način sprječavanja izloženosti je zamjena sigurnijim alternativama bez kobalta. Tamo gdje zamjena kobalta i kobaltovih spojeva nije moguća i gdje se upotreba kobalta ne može izbjeći, moraju se poduzeti mjere za smanjenje izloženosti. Najučinkovitiji način izbjegavanja izloženosti kobaltu je razvoj i korištenje zatvorenih sustava. Tamo gdje to nije moguće, treba provesti tehničke mjere poput učinkovite lokalne ispušne ventilacije i dobre ventilacije radnog mjesta kako bi se osiguralo da se izloženost svede na najmanju moguću mjeru koliko je tehnički moguće. Redovito provodite mjerenja izloženosti kako biste provjerili jesu li vaše zaštitne mjere učinkovite ili je potrebno poduzeti daljnje radnje. Biološko praćenje može podržati mjerenja izloženosti, ako je primjenjivo u nacionalnom zakonodavstvu.

Radnici moraju biti svjesni učinaka izloženosti i treba ih poticati da prijave rane simptome respiratornih problema ili alergija na koži. Preporučuje se uključivanje liječnika medicine rada. Radnike treba osposobiti o kontrolnim mjerama potrebnim za siguran rad s kobaltom kako bi se spriječila izloženost. Osim toga, sve radnike treba uputiti da pravilno operu ruke prije pauze ili ulaska u drugi prostor te da se operu i presvuku na kraju svake smjene. Osigurati da radnici imaju odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu, poput zaštitne odjeće i rukavica, ako je potrebno. Osobna zaštitna oprema treba se koristiti samo kao krajnje sredstvo, nakon što se razmotre moguće tehničke mjere.

Literatura: CLP, ECHA (RAC), Institut za kobalt