Procjenjuje se da je u EU do 1,3 milijuna radnika izloženo policikličkim aromatskim ugljikovodicima (PAH). IARC klasificira PAH-ove kao kancerogene tvari 1. skupine, što znači da se smatraju definitivnim uzročnikom raka.

Mnogi PAH-ovi klasificirani su kao kancerogeni kategorije 1A ili 1B prema CLP uredbi, što znači da su tvari definitivno uzročnici raka ili mogu uzrokovati rak kod ljudi. PAH-ovi se mogu progutati, udahnuti ili u nekim slučajevima proći kroz kožu. Dugotrajna izloženost može uzrokovati rak pluća i kože.

Gdje se javljaju rizici

Radnici u industrijama ili obrtima koji koriste ili proizvode ugljen ili proizvode od ugljena imaju najveći rizik od izloženosti PAH-ovima. Ti radnici uključuju radnike u asfaltnim radovima, radnike u plinskim instalacijama, ribare (katran na mrežama), radnike s grafitnim elektrodama, mehaničare (automobilske i dizelske motore), radnike na cestama (pločnike) te radnike u proizvodnji guma i gume. Također, gašenje požara, spaljivanje otpada, pušnice, kuhanje, krematoriji, čišćenje dimnjaka, konzerviranje drva i sanacija tla povezani su s nenamjernim stvaranjem PAH-ova.

Više o supstanci

PAH-ovi su klasa brojnih kemikalija koje se prirodno pojavljuju u ugljenu, sirovoj nafti i benzinu. Također nastaju procesima na visokim temperaturama koji su rezultat nepotpunog izgaranja ili pirolize organskih materijala poput ugljena, nafte, plina, drva, smeća i duhana. PAH-ovi koji nastaju iz ovih izvora mogu se vezati za male čestice u zraku ili ih stvarati. Kuhanje na visokim temperaturama stvorit će PAH-ove u mesu i drugoj hrani. Dim cigarete sadrži mnoge PAH-ove.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

PAH-ovi imaju nisku akutnu toksičnost. Akutni učinci koji se pripisuju izloženosti PAH-ovima vjerojatno su uzrokovani drugim agensima. Dugotrajna profesionalna izloženost PAH-ovima može utjecati na više sustava u tijelu. Može utjecati na dišni sustav (smanjenje funkcije pluća, bol u prsima, iritacija dišnih putova i rak pluća), gastrointestinalni sustav (uključujući rak gastrointestinalnog trakta), kožu (opekline i bradavice na područjima izloženim suncu koje se mogu razviti u rak) i oči (iritacija oka). Također može biti uzrok drugih vrsta raka poput leukemije, raka jetre i mjehura.

Latencija između izloženosti i raka povezanog s PAH-ovima varira od 5 do 20 godina, ovisno o različitim vrstama raka.

Što možete učiniti

Najbolje rješenje je kontrolirati izloženost uklanjanjem ili zamjenom. Međutim, budući da PAH-ovi potječu iz procesa izgaranja, nije lako ukloniti ili zamijeniti ovu tvar. Isparenja treba svesti na minimum što bliže izvoru redizajniranjem rada i ponovnim razmatranjem korištenih tehnika i materijala, na primjer usisnim plamenikom za zavarivanje. Ako to ne uspije, emisiju treba kontrolirati u neposrednoj blizini izvora, na primjer korištenjem lokalnih ispušnih ventilacijskih sustava. Povremeno provodite reprezentativna mjerenja izloženosti kako biste znali kada i gdje treba poduzeti daljnje mjere za smanjenje rizika.

Radnike treba kontinuirano osvještavati o učincima izloženosti i poticati ih da prijavljuju rane simptome. Osobna zaštitna oprema treba se koristiti samo kao krajnja mjera, nakon što su iscrpljena sva moguća tehnička rješenja. Ako se koristi, provjerite je li pri ruci odgovarajuća osobna zaštitna oprema. Za PAH-ove je također moguće pratiti tjelesno opterećenje provođenjem biomonitoringa ako je primjenjivo u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

Literatura: CDC, IARC, izvješće o studiji IA