Rad u građevinarstvu fizički je zahtjevan, no jedna od najvećih zdravstvenih prijetnji nevidljiva je: karcinogene tvari u prašini, dimu i materijalima s kojima se svakodnevno rukuje. U cijeloj EU, rak povezan s radom ostaje vodeći uzrok smrti na radnom mjestu, a građevinarstvo se dosljedno ističe kao jedan od sektora s najvećim rizikom. Bilježi više slučajeva profesionalnog raka nego bilo koja druga industrija, uz tisuće smrtnih slučajeva i novoregistriranih oboljenja svake godine.
Azbest, prašina silicijevog dioksida i ispušni plinovi dizelskih motora: stare i nove prijetnje
Azbest je najpoznatiji karcinogen u industriji: još uvijek prisutan u izolaciji, krovnim pokrivačima i podnim pločicama starijih zgrada, i dalje je odgovoran za desetke tisuća smrtnih slučajeva u EU svake godine, uglavnom zbog rada obavljenog prije desetljeća. No rizici na gradilištu danas idu i dalje. Rezanje, brušenje ili bušenje betona, cigle i kamena oslobađa respirabilni kristalni silicijev dioksid (RCS), poznati uzročnik raka pluća i silikoze. Ispušni plinovi iz strojeva na dizelski pogon na gradilištu još su jedna velika zabrinutost: Međunarodna agencija za istraživanje raka klasificira ih kao definitivni karcinogen za ljude iz Skupine 1, koji uzrokuje rak pluća, a uz ograničene dokaze i rak mokraćnog mjehura. Stručnjaci sve više očekuju da će silicijev dioksid, dizelski ispušni plinovi, sunčevo (UV) zračenje i dimovi od zavarivanja postati vodeći uzroci profesionalnog raka u građevinarstvu, dok uporaba azbesta nastavlja opadati.
Pogledajte videozapise u nastavku
Počnite s procjenom rizika
Prije odabira bilo koje zaštitne mjere, zakon zahtijeva procjenu rizika: dokumentiranu provjeru koji su karcinogeni prisutni na određenom gradilištu, kako bi radnici mogli biti izloženi te koliko bi ta izloženost mogla biti ozbiljna. To nije izborno. Obvezno je za poslodavce prema Direktivi EU-a o karcinogenima, mutagenima i reproduktivno toksičnim tvarima, i predstavlja temelj za svaku sljedeću odluku: koje tvari treba zamijeniti, koje su tehničke mjere potrebne i za koje zadatke je potrebna osobna zaštitna oprema (OZO). Dobra procjena rizika ponavlja se kad god se promijene rad, materijali ili uvjeti na gradilištu.
Što vas zapravo štiti
Nakon što su rizici utvrđeni, zaštita slijedi strogu hijerarhiju, a osobna zaštita posljednja je linija obrane.
Zamjena. Očito, zamjena opasnih materijala ili procesa sigurnijim alternativama najbolja je opcija za izbjegavanje izloženosti opasnim tvarima. Kad god je to moguće, poslodavci su dužni zamijeniti karcinogene tvari manje opasnima.
Tehničke mjere. Razne tehničke mjere mogu zaštititi radnike od izloženosti karcinogenima, poput zatvorenih sustava, lokalne odsisne ventilacije, metoda mokrog rezanja i odsisavanja prašine na električnim alatima.
Organizacijske mjere. Poput ograničavanja vremena izloženosti, rotacije zadataka, korištenja Uputa za kontrolu izloženosti i pridržavanja dokumentiranih sigurnih radnih postupaka.
Osobna zaštitna oprema. Tek nakon što su tehničke i organizacijske mjere iskorištene za smanjenje izloženosti u najvećoj mogućoj mjeri, može se koristiti osobna zaštitna oprema, poput pravilno prilagođenih respiratornih maski (odgovarajuće klase filtra), rukavica i zaštitnih kombinezona.
Poslodavci su zakonski obvezni provoditi procjene rizika, osigurati osposobljavanje, dokumentirati zadatke koji uključuju karcinogene te ponuditi zdravstveni nadzor. Kao zaposlenik, imate pravo na te informacije i osposobljavanje, te dužnost pridržavati se protokola higijene na gradilištu, poput toga da kontaminiranu radnu odjeću ne nosite kući.
Zaključak
Budući da profesionalni rak može trebati desetljeća da se razvije, rizike je lako zanemariti u trenutku. Informiranost o materijalima s kojima radite, postavljanje pitanja o preventivnim mjerama i pravilna uporaba osobne zaštitne opreme mogu znatno utjecati na vaše dugoročno zdravlje.
Pazite na sebe i svoju budućnost.
- Više informacija i rješenja pronađite na stranici za radnike u građevinarstvu.
