Prema najnovijoj postojećoj procjeni iz ranih 1990-ih, procjenjuje se da je 971 000 radnika bilo izloženo formaldehidu.
Formaldehid je agens koji senzibilizira kožu i može izazvati reakciju imunološkog sustava pri početnom izlaganju. Akutno izlaganje jako nadražuje oči, nos i grlo te može uzrokovati kašalj i piskanje kod svakoga tko je izložen. Naknadno izlaganje može uzrokovati teške alergijske reakcije kože, očiju i dišnih putova te može uzrokovati respiratorne probleme slične astmi i iritaciju kože poput dermatitisa i svrbeža. Formaldehid je klasificiran kao karcinogeni sastojak kategorije 1B u CLP uredbi, što znači da vjerojatno uzrokuje rak pluća kod ljudi (rak nazofarinksa i mijeloidna leukemija).
Gdje se javljaju rizici
Industrija koja koristi najveću količinu formaldehida u Europi je industrija ploča na bazi drva, budući da je on jedna od komponenti veziva i ljepila koja vežu čestice drva, vlakna ili furnire u različitim vrstama ploča. Osim toga, izloženost formaldehidu javlja se u zdravstvu, pogrebnim djelatnostima, tekstilnoj, kožarskoj i papirnoj industriji. Radnici mogu udisati formaldehid kao plin ili paru ili ga apsorbirati kroz kožu kao tekućinu tijekom obrade tekstila i proizvodnje smola, na primjer. Osim zdravstvenih djelatnika i medicinskih laboratorijskih tehničara, skupine s potencijalno visokim rizikom uključuju radnike u mrtvačnicama, kao i istraživače i studente koji rukuju biološkim uzorcima konzerviranim formaldehidom ili formalinom.
Više o supstanci
Formaldehid je bezbojan plin jakog mirisa, vrlo hlapljiv i lako zapaljiv, a često se nalazi u vodenim otopinama (na bazi vode). Često se koristi kao konzervans u medicinskim laboratorijima i mrtvačnicama, a nalazi se i u mnogim proizvodima poput kemikalija, iverice, kućanskih proizvoda, ljepila, tkanina za trajno prešanje, premaza za papirnate proizvode, vlaknastih ploča i šperploče. Također se široko koristi kao industrijski fungicid, germicid i dezinficijens. Formaldehid se prirodno stvara u raznim procesima poput našeg staničnog metabolizma ili nepotpunog izgaranja organskog materijala, poput naftnih goriva, što znači da u okolišu uvijek postoji određena pozadinska koncentracija.
Opasnosti koje se mogu pojaviti
Više od 90% formaldehida apsorbira se kroz gornje dišne putove. Akutna izloženost formaldehidu može uzrokovati glavobolje i iritaciju dišnih putova, kože i očiju. Kronična izloženost, pri niskim razinama koncentracije u zraku, može uzrokovati respiratorne probleme slične astmi, a kontakt s kožom može uzrokovati iritaciju koja se manifestira kao dermatitis ili svrbež. Neki su ljudi osjetljiviji na senzibilizirajuća svojstva od drugih, pa se učinci izloženosti mogu manifestirati drugačije ili se uopće ne mogu manifestirati kod nekih ljudi.
Poznato je da formaldehid uzrokuje rak nosa i grla. Što je veća koncentracija izloženosti i što je dulje trajanje izloženosti, veći je rizik od raka. Izloženost formaldehidu može povećati vjerojatnost dobivanja raka čak i pri razinama preniskim da bi izazvale simptome.
Latencija između izloženosti i raka nosa povezanog s formaldehidom uvelike varira od 2 godine za neke akutne vrste raka do 15 godina.
Što možete učiniti
Najučinkovitiji način sprječavanja izloženosti je zamjena proizvoda alternativama bez formaldehida gdje je to izvedivo (npr. kao dezinficijens). Ako zamjena nije moguća, najbolje rješenje je kontrola izloženosti putem modifikacija dizajna i inženjeringa, kao što su zatvoreni sustavi i ugradnja lokalne ispušne ventilacije tamo gdje mogu doći do emisija. Označite sve smjese ili otopine koje sadrže formaldehid iznad granice za klasifikaciju smjese prema CLP-u. Povremeno provodite odgovarajuća mjerenja izloženosti kako bi se znalo kada i gdje treba poduzeti mjere. Kontinuirano osvještavajte radnike o učincima izloženosti i informirajte ih te ih obučite o opasnostima, sigurnim radnim praksama i učinkovitim higijenskim mjerama. Preporučuje se uključivanje liječnika medicine rada i poticanje radnika da prijavljuju respiratorne simptome. Osobna zaštitna oprema, poput respiratora, kratkoročno je rješenje za smanjenje izloženosti i treba se koristiti samo kao krajnja mjera.
Izvori: ECHA, IARC, SCOEL