Činjenice o 1,2-dikloropropan

Nema procjena trenutnog broja radnika izloženih 1,2-dikloropropanu (1,2-DPC) u EU. Udisanje se smatra primarnim putem izloženosti, iako radnici mogu biti izloženi i putem kontakta s kožom.

1,2-DPC je klasificiran kao karcinogeni spoj kategorije 1B (prema CLP uredbi), što znači da se pretpostavlja da ima karcinogeni potencijal za ljude, na temelju dokaza na životinjama.

Toksični učinci uključivali su oštećenje jetre i bubrega, intravaskularnu koagulaciju, hemolitičku anemiju i razne simptome središnjeg živčanog sustava.

Gdje se javljaju rizici

1,2-DCP je nusproizvod koji se proizvodi u značajnim količinama tijekom procesa proizvodnje propilen oksida klorohidrinskim postupkom za proizvodnju epiklorohidrina. 1,2-DCP se tradicionalno koristio kao fumigant tla, kemijski međuprodukt, kao i industrijsko otapalo. Nalazio se u sredstvima za odstranjivanje boje, lakovima i sredstvima za uklanjanje premaza s namještaja. Više se ne koristi kao fumigant tla.

Trenutno se koristi kao međuprodukt u proizvodnji perkloretilena i drugih kloriranih kemikalija.
Općenito, izloženost na radnom mjestu čini se ograničenom zbog rukovanja u strogo kontroliranim uvjetima. Glavna aktivnost u kojoj je moguća izloženost je tijekom ručnog održavanja ili čišćenja.

Više o supstanci

U svom čistom obliku, 1,2-DPC je bezbojna, zapaljiva, pokretna tekućina s mirisom sličnim kloroformu. Miješa se s većinom organskih otapala, kao što su alkoholi, esteri i ketoni, kao i s aromatskim, alifatskim i kloriranim ugljikovodicima.
Trenutno je u pripremi obvezujuća granična vrijednost izloženosti na radu za cijelu EU.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

Kratkotrajna izloženost 1,2-DCP-u kod ljudi može uzrokovati iritaciju, kao i disfunkciju jetre i bubrega nakon oralne i dermalne apsorpcije. Pri vrlo visokim koncentracijama zabilježena je depresija središnjeg živčanog sustava.
Kod dugotrajne izloženosti, najkritičniji učinak kod ljudi je karcinogenost, posebno pojava tumora žučnih vodova (kolangiokarcinom).

Što možete učiniti

Na radnom mjestu, najučinkovitiji način sprječavanja izloženosti je zamjena 1,2-DCP-a. Tamo gdje zamjena nije moguća i upotreba 1,2-DCP-a se ne može izbjeći, moraju se poduzeti mjere za smanjenje izloženosti.
Najučinkovitiji način izbjegavanja izloženosti 1,2-DCP-u je razvoj i korištenje zatvorenih sustava. Tamo gdje to nije moguće, treba provesti tehničke mjere poput učinkovite lokalne ispušne ventilacije, uz dobru opću ventilaciju radnog mjesta i redovite provjere njihove učinkovitosti, kako bi se osiguralo da se izloženost svede na najmanju moguću mjeru koliko je to tehnički moguće.

Sva proizvodnja 1,2-DPC-a odvija se unutar zatvorenih sustava. Izloženost se događa kada se ti zatvoreni sustavi otvaraju radi rutinskog održavanja, inspekcija ili čišćenja. U tim slučajevima potrebno je koristiti tehničke mjere i osobnu zaštitnu opremu, uključujući RPE.

Provedite mjere za osiguranje odgovarajuće opće higijene radnog mjesta s redovitim čišćenjem i higijenskim skladištenjem. Nakon početnog mjerenja izloženosti za procjenu rizika, provodite periodične procjene izloženosti kako biste provjerili jesu li vaše tehničke mjere učinkovite ili je potrebno poduzeti daljnje radnje. Strogo ograničavanje vremena koje radnici provode u izloženom radnom okruženju (npr. putem smjena) i ograničavanje pristupa tim radnim mjestima važne su mjere za smanjenje izloženosti. Radnici moraju biti svjesni mogućih rizika povezanih s zadacima koji uključuju 1,2-DPC, a poslodavci ih moraju redovito osposobljavati i upućivati ​​o tome kako sigurno raditi s 1,2-DPC.

Medicinski zdravstveni nadzor potreban je za radnike izložene opasnim tvarima te ih stoga treba poticati da prijave rane simptome poput respiratornih problema ili kožnih alergija.
Osim toga, obučite radnike o važnosti učinkovite osobne higijene. Osigurajte odgovarajuće prostorije za pranje i nuždu te radnicima dajte dovoljno vremena za higijenske mjere.

Osigurati da radnici imaju odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu, kao što su zaštitna odjeća i rukavice, ako je potrebno. Osobna zaštitna oprema treba se koristiti samo kao krajnja mjera i razmatrati samo privremeno, nakon što su iscrpljena sva moguća tehnička i organizacijska rješenja.

Reference: ECHA, ATSDR 2021