Procjenjuje se da je do 700 000 radnika u EU izloženo oksimima. Oksimi se koriste u tekućim bojama i premazima (gdje djeluju kao sredstva protiv stvaranja kožice) i u nekim vrstama brtvila na bazi silana. Budući da su hlapljivi, glavni put izloženosti je udisanje.

Oksimi opisuju obitelj tvari. Oksimi metiletilketoksim ili 2-butanon oksim (MEKO) i aceton oksim koji se koriste u bojama, lakovima i brtvilima klasificirani su kao karcinogeni kategorije 1B prema CLP uredbi. MEKO je dalje klasificiran prema specifičnoj toksičnosti za ciljne organe s učincima na gornje dišne ​​​​putove (STOT SE 1, H370) i ​​krvni sustav (STOT RE 2, H373) pri produljenoj ili ponovljenoj izloženosti. Slični učinci na krvni sustav uočeni su za aceton oksim i druge oksime.

Gdje se javljaju rizici

Profesionalna izloženost uglavnom se javlja tijekom faze nanošenja tekućih boja i premaza kada otapala isparavaju. Tipično, nanošenje boja i premaza odvija se u vidnom polju radnika, koje se nalazi u zoni disanja, tako da je izloženost parama visoka. U slučaju silana koji oslobađaju oksim, oksimi se kontinuirano oslobađaju tijekom faze stvrdnjavanja dok se brtvila potpuno ne stvrdnu. Visoka izloženost može se očekivati u sektoru bojanja i lakiranja te u prskanju i lakiranju motornih vozila. Posljedično, zanimanja s visokim rizikom od izloženosti oksimima su slikari, lakiri motornih vozila (prilikom bojanja), ali i vodoinstalateri i monteri pri korištenju brtvila koja oslobađaju oksim. Nadalje, druga zanimanja mogu biti u opasnosti kada ulaze u radna područja u kojima su prethodno korišteni proizvodi koji sadrže oksim i još uvijek isparavaju.

Više o supstanci

Oksimi su bezbojne, hlapljive tekućine aromatičnog mirisa. Najčešće korišteni oksimi su 2-butanon oksim (MEKO), aceton oksim, 2-pentanon oksim (MPKO) i 4-metilpentanon oksim (MIBKO). Međutim, gotovo se nikada ne koriste u čistom obliku, već u niskim koncentracijama (obično< 1%) kao sredstva protiv stvaranja kožice u (uglavnom alkilnim) bojama i premazima ili u vezanom obliku u silanskim brtvilima koja oslobađaju oksim.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

Zasad nema dostupnih epidemioloških podataka o toksikološkim učincima bilo kojeg oksima kod ljudi. U studijama na životinjama, glavni ciljni organi su jetra, slezena i krvotok nakon oralne ili inhalacijske izloženosti oksimima. Osim toga, kod MEKO-a su uočeni prolazni narkotički učinci i iritacija kože. Treba napomenuti da su nakon dermalne izloženosti MEKO-u moguće alergijske reakcije na koži. Do danas su samo MEKO i aceton oksim usklađeni kao Carc. 1B (pretpostavlja se da je kancerogen za ljude). Za MPKO, MIBKO i cikloheksanon oksim, koji se koriste kao alternativni oksimi za MEKO i aceton oksim, do danas nema odgovarajućih podataka koji bi opravdali CLH klasifikaciju kao kancerogenog. Nakon udisanja MEKO-a, životinje su razvile rak jetre, a enzimski put se može pretpostaviti i kod ljudi.

Trenutno nedostaju dokazi o raku jetre kod ljudi na temelju izloženosti MEKO-u i mogućeg latentnog razdoblja.

Što možete učiniti

Najučinkovitiji način sprječavanja izloženosti i potencijalnog raka jetre je zamjena sigurnijim alternativama bez oksima. Za oksime u bojama i lakovima, alternativni sustavi boja mogli bi biti opcija, kao što su boje na bazi vode i akrilni ili poliuretanski (PU) sustavi. Na tržištu su dostupna alternativna sredstva protiv stvaranja kožice za boje na bazi otapala koja sadrže aminske spojeve. Za silikonska brtvila dostupne su alternative bez oksima kao što su acetoksi-, benzamid-, amin-, alkoksi- i laktatni esterski sustavi. Silikonska brtvila s alternativnim bazama (npr. poliuretan ili polimer s terminiranim silanom (STP)) također su primjenjiva. Tamo gdje zamjena oksima nije moguća i upotreba oksima se ne može izbjeći, moraju se poduzeti mjere za smanjenje izloženosti. Najučinkovitiji način izbjegavanja izloženosti je razvoj i korištenje zatvorenih sustava. Tamo gdje to nije moguće, treba provesti tehničke mjere poput učinkovite lokalne ispušne ventilacije ili dobre ventilacije radnog mjesta, kao i provjeru njihove učinkovitosti kako bi se osiguralo da se izloženost parama s oksimima iz boja ili brtvila svede na najmanju moguću mjeru.
Redovito provodite procjene izloženosti kako biste provjerili jesu li vaše zaštitne mjere učinkovite ili je potrebno poduzeti daljnje mjere. Radnici moraju biti svjesni potencijalnih učinaka izloženosti i trebaju se redovito obučavati o kontrolnim mjerama potrebnim za siguran rad s oksimima kako bi se spriječila izloženost. Treba ih poticati da prijave rane simptome poput vrtoglavice, iritacije kože i alergija na koži. Preporučuje se uključivanje liječnika medicine rada. Osim toga, obučite radnike o učinkovitim higijenskim mjerama.

Osigurajte da radnici imaju odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu, poput zaštitne odjeće i rukavica, ako je potrebno. Osobna zaštitna oprema (OZO) treba se koristiti samo kao krajnje rješenje i razmatrati samo privremeno, nakon što su iscrpljena sva moguća tehnička rješenja. Ako se koristi OZO za višekratnu upotrebu, pazite da se ukloni na predviđeni način (na kraju respiratorna oprema), redovito čisti i pohranjuje na način koji sprječava kontaminaciju.

Literatura: BAuA, CLP, BG BAU