Najnovija procjena broja radnika izloženih epiklorohidrinu (1-kloro-2,3-epoksipropanu) u EU iz 2011. iznosi oko 44 000. Udisanje se smatra primarnim putem izloženosti, ali radnici mogu biti izloženi i putem kontakta s kožom. Epiklorohidrin je klasificiran kao karcinogeni proizvod kategorije 1B (prema CLP uredbi), što znači da se pretpostavlja da ima karcinogeni potencijal za ljude, na temelju dokaza u ispitivanjima na životinjama. Izloženost epiklorohidrinu povezana je s pojavom raka pluća i tumora središnjeg živčanog sustava.

Gdje se javljaju rizici

Profesionalna izloženost epiklorohidrinu može se pojaviti tijekom njegove proizvodnje iz klora, kao i u proizvodnji epoksidnih smola koje se koriste u premazima, ljepilima i plastici. Epoksidne smole imaju raznoliku primjenu u industrijskim sektorima kao što su boje, ljepila, automobilska i zrakoplovna industrija, građevinarstvo, oprema za obnovljive izvore energije i elektronika (koriste se za tiskane ploče i za enkapsulaciju elektroničkih komponenti kako bi se zaštitile od oštećenja). Epiklorohidrin se nadalje koristi u posebnim smolama i polimerima za obradu vode, smolama visoke čvrstoće na vlagu za papirnu industriju ili putem ionske izmjene za pročišćavanje zraka i vode. Osim toga, koristi se kao otapalo za celulozne estere i etere, preradu vune i pamuka te u procesima proizvodnje gume. Nadalje, zanimanja u riziku od izloženosti uključuju radnike u postrojenjima za kemijsku sintezu poliola za proizvodnju krutih poliuretanskih pjena i površinski aktivnih sredstava za proizvode za pranje rublja.

Više o supstanci

Epiklorohidrin je bezbojna zapaljiva tekućina oštrog mirisa sličnog češnjaku, umjereno topljiva u vodi, ali se miješa s većinom polarnih organskih otapala. Pri izgaranju stvara otrovne i korozivne pare klorovodika i klora. Epiklorohidrin burno reagira s aluminijem, cinkom, alkoholima, fenolima, aminima i organskim kiselinama; to stvara opasnost od požara i eksplozije.

Opasnosti koje se mogu pojaviti

Udisanje para epiklorohidrina smatra se primarnim putem izloženosti, ali moguć je i značajan unos kroz kožu. Kratkotrajna izloženost epiklorohidrinu može uzrokovati iritaciju očiju, dišnih putova i kože. Udisanje pare može uzrokovati reakcije slične astmi. Osim toga, kontakt s epiklorohidrinom može iritirati i opeći kožu i oči. Pri visokim razinama izloženosti mogu se uočiti mučnina, povraćanje, kašalj, kratkoća daha, upala pluća, plućni edem, učinci na središnji živčani sustav te oštećenje bubrega i jetre. Ponavljani ili dugotrajni kontakt s epiklorohidrinom može uzrokovati senzibilizaciju kože. Osim toga, kronična izloženost epiklorohidrinu može imati učinke na bubrege, jetru i pluća, kao i povećan rizik od limfnog i hematopoetskog raka.

Što možete učiniti

Najučinkovitiji način sprječavanja izloženosti je zamjena epiklorohidrina, na primjer alternativnim metodama za proizvodnju epoksidnih smola; zamjene za epoksidne smole u različitim primjenama kao što su premazi, građevinarstvo, ljepila, laminati i kompoziti; alternativni postupci za sintezu glicerina; i zamjene za elastomere epiklorohidrina. Tamo gdje zamjena epiklorohidrina nije moguća i upotreba epiklorohidrina se ne može izbjeći, moraju se poduzeti mjere za smanjenje izloženosti.

Najučinkovitiji način izbjegavanja izloženosti epiklorodrinu je razvoj i korištenje zatvorenih sustava. Tamo gdje to nije moguće, treba provesti tehničke mjere poput učinkovite lokalne ispušne ventilacije, dopunjene dobrom ventilacijom radnog mjesta, kao i provjeru njihove učinkovitosti kako bi se osiguralo da se izloženost svede na najmanju moguću mjeru koliko je tehnički moguće.

Redovito provodite procjene izloženosti kako biste provjerili jesu li vaše zaštitne mjere učinkovite ili je potrebno poduzeti daljnje mjere. Radnici moraju biti svjesni učinaka izloženosti i trebaju se redovito obučavati o kontrolnim mjerama potrebnim za siguran rad s epiklorohidrinom kako bi se spriječila izloženost. Preporučuje se uključivanje liječnika medicine rada. Potaknite radnike da prijave rane simptome. Osim toga, sve radnike treba uputiti da pravilno operu ruke prije pauze ili ulaska u drugi prostor te da se operu i presvuku na kraju svake smjene.

Osigurajte da radnici imaju odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu, poput zaštitne odjeće i rukavica, ako je potrebno. Osobna zaštitna oprema ne smije se koristiti kao jedina preventivna mjera. Što više gore navedenih tehničkih i organizacijskih mjera mora biti prethodno provedeno. Osim toga, pri odabiru opreme mora se uzeti u obzir anatomija radnika koji će je koristiti, a u slučaju respiratorne zaštitne opreme temeljene na prilagodbi licu, toplo se preporučuje provođenje testa pristajanja na svakoj osobi.

Osobna zaštitna oprema treba se koristiti samo kao krajnje rješenje i razmatrati samo privremeno, nakon što su iscrpljena sva moguća tehnička rješenja. Radnici bi trebali dobiti potrebnu obuku i informacije za pravilnu upotrebu i održavanje osobne zaštitne opreme.

Reference: ECHA, CLP, IARC, ICSCs, IOM